Uspon na Maja jezerce je i u ljetnim danima dosta izazovan.
Smješteni na pola sata hoda od nekadašnje karaule, u šatorima za koje smo lokaciju pronašli pod svjetlima farova a tek ujutro shvatili da smo odabrali idealnu poziciju, sa prvim zracima sunca krenuli smo u jednodnevni pohod na Maja jezerce - 2694 mnv. Nepredvidljiva kao i većina planina u ovo doba godine, iznenadila nas je sa dosta brzom promjenom vremena; od oblaka koji su prijetili obilnom kišom, jakog vjetra sa susnježicom pri samom vrhu, do blagog zalaska sunca u smiraj dana. Preko 34 km Prokletijskog krša su nagrada za svakog koji želi da se nagleda nepreglednih vrhova koji paraju nebo i pred kojima niko ne može ostati ravnodušan, blage i začuđujuće mirne doline jezera, sniježnika, kamenog sivila koje se prepliće sa oblacima.
Dosta duga putešestija koju smo završili u noćnim satima i jedva dočekali zasluženi odmor, iz kog nas je u cik zore probudio lavež pasa koji su gonili samo jednog malenog zeca koji nije uspio da pronađe spas između naših šatora. Jutarnje sunce koje smo sačekali da osuši obilnu rosu sa naših šatora, dovelo je povike djece, lavež pasa ovčara, muku krava i bjelanje nepreglednog stada ovaca koje se spuštalo putem. Njima je vrijeme za povratak sa katuna a nama sa visokih Prokletija.
