Članovi PK Pestingrada na 2.656 metara nadmorske visine na Đeravici, na drugom po visini vrhu u cijelom Prokletijskom masivu.

Penjanje na Bobotov kuk otpočeli smo sa lokaliteta Urdeni Do te preko Mliječnoga Dola i Zelenog vira ispeli se na najveći Durmitorski vrh, Bobotov kuk koji se nalazi na 2523 mnv. Spuštanje sa ovoga vrha je kroz Valoviti Do išlo do Ledene pećine koja je i u ovom periodu bila stvarno ledena. Poslije Ledene pećine, dobro markirana staza nas je preko Korita i Starog katuna dovela do Crnog jezera. Tako smo sa prepješačenih oko 30 km po lijepom i sunčanom vremenu, ovaj cjelodnevni planinarski izlet proveli u Durmitorskom masivu, osvajući njegov najviši vrh sa jednoga kraja a spuštajući se na suprotnu stranu, Ispunjeni nezaboravnim pejzažima, vrhovima, panoramama, snijegom i ledom, izvorima, mirisima,… izlet je završen u smiraj dana uz Crno jezero.

Subotnju laganu turu otpočeli smo sa Žanjev Dola do Ivanovih korita. Kako su vremenski uslovi, i pored dosta visoke temperature, bili idealni za ovu laku i pitomu trasu koja sa Žanjev Dola od 900 mnv preko katuna Kuk i Dolovi vodi do izletišta Ivanova korita na 1230 mnv, u povratku smo obišli Blatišta, Bostur, Međuvršje i katun Vučji Do. Sa prepješačenih 24 km u Žanjev Do smo se vratili navečer, dakle cjelodnevno planinarenje po idiličnom i zelenom Lovćenu.

Klasična nedjeljna tura u kojoj su nam se na samom početku, dakle kod Žanjev Dola, pridružila dva člana, Ivo i Antonio, koji su nedjeljni planinarski izlet započeli iz Kotora – Tabačine. Po lijepom i sunčanom vremenu preko Bižaljevca smo ispenjali Štirovnik – 1749 m, najviši vrh planiskog masiva Lovćen, koji nas neprestano i neumoljivo privlači. Ugošćeni i počašćeni od zaposlenih na vrhu Štirovnika oko koga je šuma repetitora, antena, linkova,.. nastavili smo sa spuštanjem prema zakazanom odredištu, a kasnije nastavili dalje prema nama dobro poznatom katunu Dolovi. Iako nije bilo planirano kao odredište, na vidikovcu poslije katuna Dolovi dočekao nas je prelijepo pripremljeni gulaš koji su članovi našeg kluba pripremili kao iznenađenje. Pronašla se naravno i boca vina, kasnije je stigla kafa i druženje je nastavljeno do kasno popodne.
Iako je izlet bio planiran od nekih 15-tak kilometara, večina nas je prepješačila 20 km, a neki i mnogo više. Opijeni mirisima, bojama, predivnim vidikovcima i svim onim čime ova planina obiluje, zahvalni jedni drugima što smo zajedno proveli još jedan dan u nadasve bogatoj i raskošnoj prirodi Lovćena i što smo ga i pored različitih planinarskih želja podijelili i darovali jedni drugima, u povratku smo kao neobavezno spominjali Lovćen kao sledeće odredište.