Istorijski gledano-kultna staza. Vjekovima jedini ili glavni put koji je spajao Crnu Goru i Boku. Mnoge značajne ličnosti svoga vremena su prošle ovom takozvanom – stazom ka nebu. Svakako, najpoznatiji od svih prolazaka je poslijednji put na smrt bolesnog Vladike i poete Njegoša, koga su Crnogorci na rukama iznijeli, na samrtnoj postelji prilikom njegovog povratku do rodnog sela Njeguši, a kasnije i do Cetinja, kao i posljednje putovanje mrtvog Knjaza Danila.
Put/staza, nastala je na ostacima starog rimskog karavanskog puta, a počinje u blizini sjevernih gradskih vrata, kod kanjona rijeke Škurde. To je dio grada van zidina koji se zove Tabačina, gdje se nekada u 18 i 19 vijeku nalazio crnogorski pazar. Crnogorci su na ovom mjestu, konjima, magarcima, a često i na sopstvenim leđima, donosili svoje proizvode poljoprivrede i stočarstva i za dobijeni novac ili jednostavnom razmjenom, kupovali potrebštine koje nisu proizvodili (so, ulje, tekstil, barut, oružje i sl)
Kao što se može vidjeti sa mape, ovaj nekada veoma značajan put, sastoji se od velikog broja serpentina. Na nekim mjestima je došlo do propadanja kamene podzide, ali je put i pored toga u relativno dobrom i prohodnom stanju. Put počinje, kao što je i spomenuto, iz predgrađa Tabačine i prolazi nadomak sad gotovo napuštenog seoceta Špiljara, zaklonjenog i sakrivenog gradskim zidinama (u selu sada živi samo jedna porodica-5 čl.) i nakon 1.5 h dolazi se na zaravan Praćište, poznato i kao odmorište crnogoraca, na njihovom povratku kućama. Iako na relativno maloj visini od oko 600 mnv, izletnicima daje nezaboravan pogled na Kotor i veći dio kotorskog zaliva. Nedaleko od odmorišta Praćište, put se grana na dva dijela, te planinari/izletnici mogu da odaberu kojim će putem nastaviti. Lijeva grana puta je interesantnija, mada na nekim mjestima i opasna, zbog mogućeg odrona, pa treba biti pažljiv, a sama staza vodi direktno na prevoj Krstac bez hodanja po asfaltu kao što to iziskuje desna staza koja izbija ispod sela Žanjev Do i do prevoja Krstac mora se dodatno pješačiti asfaltom blizu 500 m. Vrijedno je napomenuti da ova lijeva dionica u samom početku prolazi pored monumentalne kamene brane sazidane od izuzetno precizno klesanog kamena, a koja datira još iz doba Austrougarske (građena-1898.), koju svakako treba vidjeti.
Put u donjoj polovini staze vodi kroz kraški predio koji nema većeg rastinja, dok u gornjem dijelu djelimično prolazi kroz gustu borovu šumu. Inače, pješaćenje po ovoj stazi spada u laganu i tkz. izletničku turu, za koju nije potrebna neka velika fizička kondicija. U novije vrijeme ova staza je omiljeno izletište, manje zahtijevnih planinara i ljubitelja fotografije, Kotora, kotorskih zidina i zaliva.
Dužina puta: 6 km; a prelazi se obično za oko 2.5 h.
Visinska razlika: 927 m
GPS Track ove staze:
